Saši Cvetanoviću, osumnjičenom za ubistvo Nikole Bojovića, ugrožena je bezbjednost u zatvoru u Spužu, jer je navodno vođa ‘zemunskog klana’ Luka Bojović već platio njegovu likvidaciju 400.000 evra.
Cvetanović je u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu izolovan u posebnoj ćeliji sa pojačanim nadzorom i u šetnju izlazi isključivo sam, saznaje podgrički dnevnik od službenika zatvora.
Prema nezvaničnim informacijama, iz zatvora u Spužu, među službenicima ovog zavoda kruži priča da je Bojović već dao nalog da se Cvetanović likvidira.
“U zatvoru je velika frka. Cvetanović je izolovan, pod duplim katancima i ne smije ga jedan komandir sam izvesti iz ćelije. Sam izlazi na šetnju, strogo se vodi računa o njegovoj ishrani, jer postoji bojazan da ga neko otruje. Dobili smo naređenje da, u slučaju napada na njega, možemo pucati”, ispričao je službenik zatvora.
Iz Uprave zatvora potvrdili su da je Cvetanović pod pojačanim nadzorom, ali da je tako od kada je doveden u istražni zatvor.
Cvetanović je optužen u Srbiji da je direktni izvršilac ubistva Nikole Bojovića, brata vođe “zemunskog klana” koji je još u španskom zatvoru.
Bojović, zbog čije je likvidacije proteklih mjeseci bilo više hapšenja, ubijen je krajem aprila u centru Beograda.
Iako je još prošlog novembra profesor dr Vladan Petrović u Badnjevcu kod Kragujevca postavio solarno postrojenje bez panela, koje sakuplja i skladišti sunčevu energiju koja cijele zime može da se koristi, niko u Srbiji nije zainteresovan za njegov izum.
S druge strane, predstavnici 19 zemalja, poput Indije, Švedske, Nemačke, Norveške, Škotske, Engleske, Italije, Turske, dolazili su da se uvjere u snagu postrojenja. Profesor svakog dana pregovara sa njima i, ukoliko niko iz Srbije ne bude zainteresovan, on će postrojenje prodati najboljem ponuđaču iz inostranstva.
- Naša zemlja se ponaša kao da joj ništa nije potrebno. Mi ćemo radije da kupimo tehnologiju od stranaca. S jedne strane imamo mlade koji su najbolji na svijetu, a s druge nemamo samopoštovanje i sigurnost u sebe. Tako će se desiti da postrojenje prodam strancima, a onda će Srbija da ga kupi od njih po mnogo većoj cijeni – navodi profesor Petrović .
On dodaje da bi to postrojenje omogućilo da sve toplane u Srbiji rade na sunčevu energiju tako što bi je sakupljale preko ljeta, a koristile zimi. U okviru ovog sistema mogao bi da se uradi i sistem grijanja na biomasu, a postoji i mogućnost da se proizvode energane.
Petrović kaže da su dolazili stručnjaci iz Jordana koji su želeli da se uvere da postrojenje može da skladišti energiju 48 sati. Profesor im je pokazao da sunčevu energiju, koja je dostigla 300 stepeni Celzijusa, mogu da čuvaju četiri do pet meseci. Nakon tog vremena temperatura je bila 200 stepeni, iako je spoljna temperatura padala i na minus 28 stepeni.
- Prvo smo prije tri godine uradili prototip laboratorijskog tipa, koji je mogao da se smesti u prostoriju. Na taj način smo, zapravo, htjeli da pokažemo da je profesorova ideja izvodljiva. Prototip je snage desetak vati, jer je urađena parna turbina koja ima mali stepen korisnosti. Ona je mogla da sakuplja sunčevu energiju preko dana, a potom da emituje struju 24 sata – objašnjava fizičar Marko Vuksanović koji u profesorovoj firmi Alternativne energije radi na poslovima razvoja solarne toplane.
Kada su Amardži Rijat i Hardip Seira, predstavnici londonske firme Stor enerdži, prepoznali potencijal ove tehnologije, zatražili su da uradimo idejno rješenje i razvoj velikog sistema. Oni su finansirali čitav projekat, jer su željeli da vide efekte pilotskog, većeg postrojenja. Ova londonska firma i dalje finansira projekat profesora Petrovića.
- Sistem se sastoji od koncentratora prečnika 10 metara i termičke snage 50 kilovata. Radi po principu optičkog sočiva tako što prihvata sunčevu energiju i sakuplja je u jednu tačku, odnosno žižinu ravan, čiji je prečnik 300 milimetara. Kada sa tolikog koncentratora sakupite sunčevu energiju i stavite je na malu površinu, u žižinoj ravni dobijate temperaturu od 1.800 stepeni Celzijusa. Nijemci su uspjeli da dostignu samo 1.000 stepeni. Ovo je prva jedinica solarne toplane u kojoj se energija akumulira tokom ljeta da bi se tokom zime koristila za greijanje objekata. Taj izvor toplote može da se koristi i u industriji za sušenje voća i povrća, hemijskoj ili industriji drveta, kao i za procese sterilizacije, pasterizacije, izbjeljivanja ili pranja. U ovom sistemu može da se akumulira toplotna energija od 40.000 kilovat-časova – dodaje Vuksanović.
On kaže da trenutno rade na izradi male jedinice za kućnu upotrebu. Koncentrator će imati prečnik dva metra, a služiće samo za proizvodnju tople vode.
On bi mogao da nađe primjenu u hotelima, bolnicama i sličnim objektima.
Znanje stekao u Nemačkoj
Petrović je u Srbiji završio Mašinski fakultet i radio kao profesor u Tehničkoj školi u Kragujevcu, bio je potpredsjednik Goše u Palanci i Beogradu, a potom je postao tehnički direktor kragujevačke firme Romanija. Davne 1972. godine otišao je u Frankfurt gdje je za samo šest meseci postao šef Manesmanove ispostave u Manhajmu. Bio je i šef razvoja inženjeringa u koncernu Krup u Esenu, koja zapošljava 180.000 radnika. Za dve godine je doktorirao u Ahenu. Napisao je 55 naučnih radova, a ima i 36 patenata. U Srbiju se vratio 1998. i u Kragujevcu otvorio firmu Alternativne energije u kojoj radi na proizvodnji solarne, geotermalne i energije vetra.
Živi u Badnjevcu sa suprugom Suzanom. Njegov sin iz prvog braka Danijel studira u Karlsrueu, a drugi sin Mišel radi u kragujevačkoj opštini.
Sunce stabilan energetski resurs
Tačno je da bi sada trebalo obezbjediti novac za pravljenje tih sistema, ali bi sve kasnije bilo besplatno. Cijela Srbija bi besplatno dobijala električnu energiju, jer smo mi uspjeli da napravimo postrojenje koje 365 dana bez prestanka od sakupljene sunčeve energije može da proizvodi električnu energiju. Tačnije, pretvorili smo sunce u stabilan energetski resurs – objašnjava Petrović.
Kako je uveden telefon u Srbiji?
Vladan Petrović smatra da njegovo postrojenje nije prihvaćeno u Srbiji, jer je “naš narod protiv svih novina”. Zatim je ispričao anegdotu o uvođenju telefona u Srbiji.
– U to vrijeme živio je neki inženjer Pantić iz Bogatića u Mačvi, koji je radio u Simensu. Pošto je stekao veliki imetak, riješio je da dođe u Srbiju i uvede telefone. U listu “Videlo” objavio je konkurs na koji mogu da se jave svi koji hoće da uvedu telefon. Jedini koji se javio bio je industrijalac Đorđe Vajfert, koji je imao pivaru. Panta potom ode kod ministra vojnog Svete Nikolića i zamoli ga da prvo njemu uvede telefon kako bi narod slijedio njegov primer.
Ministar ga dovede do prozora, pokaza mu tri konjanika i reče da mu bolji telefon od njih ne treba. Panta onda zamoli Kostu, pomoćnika ministra, da uvede telefon u ministrovu kancelariju kada ovaj bude bio odsutan. I on pristade. Kada se ministar vratio, Kosta ga pozva iz svoje kancelarije. Ministar podiže slušalicu i kada prepoznade njegov glas, spusti slušalicu i poče da ga traži ispod stola i u ormarima. Pošto ga nije našao, onda je svojim službenicima rekao da ništa ne diraju dok ne dođe pop da vidi da to nije nešto protiv boga. Tako je Srbija posljednja u Evropi uvela telefone, a Panta se dao na put u Ameriku i nikada se nije vratio – ispričao je profesor Petrović.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je Republika Srpska država sviđalo se to nekome ili ne, te da je jedina šansa da BiH preživi da se vrati slovu Dejtona.
Dodik je na večerašnjem skupu „Upoznaj Srpsku, upoznaj svoje“, održanom na Pravnom fakultetu u Beogradu, rekao da je BiH sporazumna zemlja i državna zajednica i da je preživjela samo zato što su je 1995. godine priznale velike sile.
„Danas je ona tragično neuspješna i veoma loše mjesto za ljude“, rekao je predsjednik Srpske.
Dodik je naglasio da Republika Srpska ima sve elemente države, po međunarodnim dokumentima – i stanovništvo i teritoriju i vlast i sposobnost da sporazumno radi sa drugim zemljama i entitetima.
On je dodao da ne vjeruje u to da BiH može uspjeti i da ne želi da se bavi stvarima koje ne mogu uspjeti. „Ne može uspjeti i džaba“, istakao je Dodik.
Ovim skupom, koji su organizovali Predstavništvo Republike Srpske u Beogradu i Studentska asocijacija Pravnog fakulteta, počela je trodnevna manifestacija „Dani Srpske u Srbiji“.
Skupu su prisustvovali i ministar pravde Srbije Nikola Selaković, savjetnik predsjednika Srbije Oliver Antić, NJegovo preosveštenstvo vladika bihaćko-pretovački Atanasije, direktor Predstavništva Republike Srpske u Beogradu Mlađen Cicović, ambasador BiH u Beogradu Ranko Škrbić, kao i mnoge ličnosti iz kulturnog i naučnog života, te poznati advokati i pravnici Srbije.
Manifestaciji su prisustvovali i Aleksa Buha i Dragan Kalinić, bivši funkcineri Republike Srpske.
Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH – 21. novembar republički je praznik i neradni dan u Republici Srpskoj.
Iz Ministarstva uprave i lokalne samouprave saopšteno je da je ova odluka u skladu sa članom 2. i 3. Zakona o praznicima Republike Srpske.
U dane praznika Republike Srpske ne rade republički organi i organizacije, organi jedinice lokalne samouprave, preduzeća, ustanove i druge organizacije i lica koja profesionalno obavljaju uslužne i proizvodne djelatnosti.
Dejtonski sporazum, nakon tronedjeljnih pregovora, potpisali su 21. novembra 1995. godine tadašnji predsjednici Srbije Slobodan Milošević, takozvane Republike BiH Alija Izetbegović i Hrvatske Franjo Tuđman
Otac i majstor realnog aikidoa Ljubomir Ljuba Vračarević (67) preminuo je noćas nakon duže i teške bolesti, saznaje alo.rs.
Vračarević je tvorac borbene veštine realni aikido i na Zvezdari je imao Svjetski centar realnog aikidoa. Bio je vlasnik crnog pojasa 10. dan. Radio je u obezbjeđenju Moamera Gadafija, trenirao je ruske specijalce i jedan je od najcjenjenijih majstora borilačkih veština u svijetu.
Vračarević je postao majstor aikidoa 1971. godine. Tokom svog prvog boravka u Japanu vježbao u Hombo dođou kod Kišomaru Uješibe, 10. Dan, sina osnivača Aikidoa Moriheji Uješibe.
Poštujući dostignuća japanskih majstora, izgrađuje svoj stil primeren mentalitetu, konstituciji i tradiciji ljudi podneblja sa kog potiče.
Rad sa policijom i specijalnim jedinicama vojske, podstakao ga je da razvija svoj stil u pravcu praktične primjene, stalno ga nadograđujući.
Tokom drugog boravka u Tokiju 1993. godine i vježbanja u Jošinkan dođou, školi majstora Gozo Šiode 10. Dan, uviđa ispravnost svog shvatanja aikidoa.
Međunarodnu reputaciju majstor Vračarević izgradio je obučavajući jedinice policije, vojske,službi obezbjeđenja, kao i tjelohranitelje više državnika.
U toku svoje karijere održao je više od 250 seminara širom svijeta. Kroz klubove realnog aikidoa do sada je prošlo više od 130 000 učenika. Oblast obučavanja kojoj pridaje veliku pažnju je rad sa djecom od 5 do 12 godina. Autor je 12 knjiga o realnom aikidou i samoodbrani.
Majstor Vračarević je bio i instruktor u IBSSA, profesor na Visokoj školi za sport u Beogradu, bio je redovan član Ruske akademije nauka o Zemlji i Internacionalne akademije za nacionalnu bezbjednost.
Takođe je bio nosilac drugih međunarodnih priznanja: Tehnički Direktor Ruske Asocijacije za Realni Aikido, član Evro-Azijskog Kjokušinkai Komiteta, Počasni predsjednik Vušu Federacije oblast Šenuang - Kina, Počasni član MMA.
Međunarodna akademija za pitanja nacionalne bezbjednosti Rusije, dodijelila mu je čin general-lajtant.
U SAD 2002. godine izabran je za člana United States Martial Arts Hall of Fame.
Na ceremoniji kuće slavnih United States Martial Arts Hall of Fame 9. avgusta 2003. Ljubomiru Vračareviću je dodeljeno najveće zvanje u borilačkim vještinama: Crni pojas 10. Dan-Soke kao tvorcu stila Realni aikido.
Realni aikido je uvršćen u internacionalnu klasifikaciju borilačkih veština kao autentična srpska vještina. Majstor Vračarević je 2007. godine u Beogradu osnovao Evropsku kuću slavnih za borilačke vještine i sportove.
PRIJEDOR - Grad Prijedor raspisao je konkurs za dodjelu 125 stipendija za akademsku 2013/14. godinu, što je za 25 više nego u prethodnoj školskoj godini.
Riječ je o 60 studentskih i 65 stipendija za učenike srednjih škola u odnosu na prošlogodišnjih po 50 i za studente i za đake.
Stipendije grada Prijedora dodjeljuju se redovnim studentima druge i viših godina studija i učenicima drugog i viših razreda srednje škole.
Ovim konkursom nisu obuhvaćeni studenti prve godine, apsolventi i učenici prvog razreda srednje škole.
Konkurs je objavljen u današnjem izdanju lokalnog nedjeljnika "Kozarski vjesnik" i na internet stranici grada Prijedora www.prijedorgrad.org, a biće otvoren 21 dan.
Za stipendije u budžetu grada Prijedora u ovoj godini predviđeno je 300.000 KM.
U prethodnoj školskoj godini stipendija za studente bila je 120, a za učenike 70 KM
Mirko Brkić, sekretar Auto-moto društva iz Prijedora, ustvrdio je jučer, na svjetski Dan sjećanja na žrtve saobraćajnih nesreća, da je dionica puta Prijedor - Banja Luka najopasnija u Bosni i Hercegovini.
- Posebno je opasna kad pada kiša. Cesta ima mnogo tragova od automobila koji su puni vode, tako da često dolazi do slijetanja. Prošao sam cijelu BiH i siguran sam da je ovo najopasniji put - kazao je Brkić, koji se jučer u ime Auto-moto saveza RS i u pratnji Saobraćajne policije i predstavnika grada na putu Prijedor - Gomjenica prisjetio žrtava saobraćajnih nezgoda.
On je podsjetio da je na ovoj putnoj komunikaciji u proteklih pet godina stradalo osam osoba, pet pješaka, vozač, motociklista i biciklista.
Direktor Agencije za bezbjednost saobraćaja RS Milija Radović istakao je da je na putevima RS prošle godine poginulo 140 osoba, dok je 2.820 teže ili lakše povrijeđeno.
- Za devet mjeseci ove godine smrtno su stradale 104 osobe u RS - kazao je Radović, dodavši da je na banjalučkom Trgu Krajine održana simulacije saobraćajne nezgode koja je trebala navesti građane na razmišljanje.
Alternativne terapije protiv raka rastu iznad 30 posto, ali ovi brojevi nikada nisu izašli u javnost. Zašto se hemoterapija uopšte odmah daje pacijentima kojima je dijagnostifikovan rak? Zašto se pacijentima govori da će umrijeti i uz hemoterapiju kada je situacija sasvim suprotna?
Dok smo istraživali alternativne terapije koje je, između ostalog, koristila i glumica Suzanne Somers, naišli smo na doktore koji su očajnički htjeli srušiti njenu tvrdnju. Njihove su reakcije toliko nepromišljene da su slučajno otkrili rezultate istraživanja koji nisu bili nikako namijenjeni za javnost, prenosi Dnevno.hr.
"Pronašli smo otprilike 25 do 30 posto stanica raka koje su prestale rasti u jednom trenutku koje smo liječili tretmanima koji su zapravo izgledali kao da ništa ne pomažu. Dok su doktori otkrili koji pacijenti imaju rak koji se neće proširiti, odlučili su tretman primijeniti na sve. Dok neki ljudi misle kako je postotak od 30 posto mali, ovo je zapravo veći postotak izliječenja od liječenja hemoterapijom - posebno ako ste otkrili lijek koji traje više od pet godina".
Doslovno, dugoročni lijekovi protiv raka poboljšati će životni vijek za između tri do četiri posto. Kada se uporedi sa 30 posto, to postaje impresivan broj. Naravno, ovi se brojevi odnose na one koji navodno ne bi trebali ništa učiniti. Alternativne terapije protiv raka rastu iznad 30 posto, ali ovi brojevi nikada nisu izašle u javnost. Uprkos svim njihovim doktorskim obrazovanjima, niko zapravo ništa ne zna o doktoru Ottu Warburgu koji je dobio Nobelovu nagradu za otkriće uzroka raka, na koji uzrok su sve alternativne terapije fokusirane.
Zašto se hemoterapija uopšte odmah daje pacijentima kojima je dijagnosticiran rak? Zašto se pacijentima govori da će umrijeti i uz hemoterapiju kada je situacija sasvim suprotna?
Sjećam se komšije koji je obolio od raka kada sam bio dječak. Rekli su mu da ima samo šest mjeseci života uz hemoterapije. A bez nje možda samo sedmice. Odbio je hemoterapiju i danas živi sasvim normalno i sasvim zdravo. Počeo je uzgajati i organsku hranu.
Doktori, zapravo, stvarno nemaju pojma koja vrsta raka će napredovati, a koja neće. I zato se moramo pitati da li su rani testovi zaista dobra ideja. Pri ranijim testovima smo izloženi radijaciji, trovanju i ostalim nepodobnim stvarima, potičući zapravo rast raka, kada smo samo to mogli ostaviti na miru jer će vrlo vjerovatno nestati samo od sebe.
Doktori najčešće liječe anomalije koje vide na ranijim testovima, ali zapravo oni potiču rast tih anomalija.
U statistikama je također pokazano da ljudi umiru od tretmana, a ne od raka. Dokazano je da su hemoterapije jako štetne i slabe prirodne i zdrave stanice. To je sve potvrđeno u službenim dokumentima. Doktori u dokumentima potvrđuju da hemoterapije slabe stanice raka, ali zapravo napadaju stanice i ruše cijeli imunološki sistem čovjekai sprječavaju oporavak.
Vladimir Putin, predsednik Rusije, dobio je najviši rang u taekwondou - crni pojas deveti dan, javila je ruska agencija ITAR-TASS.
Ruski predsednik je boravio u zvaničnoj poseti Južnoj Koreji, gde mu je Čue Čung Von, predsednik Svetske federacije tekvonda, dodelio je gostu to prestižno priznanje.
Time je Putin “pretekao” čuvenog majstora borilačkih veština glumca Čaka Norisa, koji poseduje crni pojas osmi dan.
Putin se zahvalio i skromno rekao: “Nisam siguran da ovo zaslužujem.” Predsednik je dodao da na priznanje gleda kao na promovisanje “ove divne borilačke veštine”,
Ruski predsednik je inače poznat kao strastveni ljubitelj borilačkih veština i već ima crni pojas u džudu. Izdao je i DVD “Naučimo džudo s Vladimirom Putinom” na kome demosntrira svoju veštinu.
Ko voli, nek' izvoli! Tako se ukratko može podvesti stara priča o prodavačicama ljubavi koje svoje usluge nude na magistralnom putu Prijedor - Banjaluka.
I mada u policiji nemaju novih saznanja o ovoj vrsti biznisa, skoro je javna tajna da se od Svala kod Prijedora do prijedorske petlje kod Banjeluke mogu vidjeti uvijek iste "stoperke".
"Ima ih četiri-pet. Čuo sam da jedna ima sina narkomana koji je tjera da to radi. Jedna je udata i muž zna čime se bavi. Valjda mu je važno da novčanik bude pun, a ne to s kim žena radi one stvari", kaže Prijedorčanin koji po prirodi posla svakodnevno prolazi ovim magistralnim pravcem.
Kaže da mu je jedna od tih "dama" prije nekoliko godina ušla u automobil.
"Stopirala me i odmah nakon ulaska u auto počela neku svoju bezveznu priču. U stilu da joj je kad se vraćala iz Sanskog Mosta neki matorac ponudio 20 maraka da ga oralno zadovolji. "Da je mlad kao ti, uradila bih džabe, a njemu ne bih ni za 50 maraka", rekla mi je kao u povjerenju. Kad je vidjela da ne reagujem i da od "posla" nema ništa, zamolila me da stanem. Sve u svemu, vozili smo se tek nekih desetak kilometara, nakon čega je izašla iz auta", ispričao je ovaj Prijedorčanin.
Pojašnjava da je riječ uglavnom o ocvalim damama, u pristojnim srednjim godinama kojim se navodno pridružila još jedna, malo stasitija i krupnija.
Kriza i konkurencija tako su i u najstarijem zanatu na svijetu snizili cijene, pa ako je vjerovati izvjesnom Dragi, sredovječnom momku iz jednog sela kod Prijedora kojeg je prijatelj "počastio" kompletom usluga, sve košta samo 30 maraka.
Platio prijatelj
"Pokupili smo je negdje kod Piskavice (Banjaluka). I brzo sklopili dogovor. Oralni, plus klasični seks. Na kraju mi je ispostavila račun od 30 maraka. Oralni deset, a klasični seks 20 maraka. Problem je što sam u džepu imao samo 11 maraka pa je sve velikodušno platio prijatelj koji je bio sa mnom - pohvalio se Drago svojim drumskim iskustvom.
O poslu kojim se bave, ove žene uglavnom rijetko pričaju, pogotovo ne novinarima od kojih bježe kao da su policija.
Iako smo gotovo svake sedmice svjedoci crnog vikenda na putevima u BiH, vozači i dalje ne poštuju propise pa je nepoznati vozač na magistralnom putu Prijedor – Banjaluka, prije nekoliko dana vozio čak 157 kilometara na čas, iako je ograničenje više nego dvostruko manje.
Pokazali su to rezultati anonimnog mjerenja brzine kretanja vozila, koje je proteklog mjeseca na ovom magistralnom putu, na lokacijama naselja Srednja Lamovita i Prijakovci, sproveo Auto-moto savez (AMS) RS u okviru kampanje “Uspori, život je najvažniji”.
Ono što posebno treba da zabrinjava, a na šta upozoravaju i stručnjaci iz oblasti bezbjednosti saobraćaja, je da pod tolikim brzinama na magistralnim putevima vozač nema realne moći opažanja, vidna površina mu se sužava, a opterećenje pneumatika je na kritičnoj granici.
Naime, prva lokacija na kojoj je mjerena brzina bila je na području Srednje Lamovite, gdje je ograničenje brzine 80 kilometara na čas, na osnovu postavljenog saobraćajnog znaka izričitih naredbi iz oba smjera kretanja.
“Poslije obrade rezultata utvrđeno je da je prosječna brzina kretanja vozila na toj dionici iz smjera Banjaluke bila 76 kilometara na čas. Prema mjerenju, 62 odsto vozača poštuje, dok 38 odsto vozača ne poštuje ograničenje”, rekli su u AMS RS i dodali da je maksimalna brzina kretanja vozila koja je zabilježena na ovoj dionici iz oba smjera bila 151 kilometar na čas. Prema njihovim riječima, druga lokacija na kojoj je obavljeno mjerenje bila je u banjalučkom prigradskom naselju Prijakovci. Na toj dionici ograničenje brzine je 60 kilometara na čas.
“Prosječna brzina kretanja vozila iz smjera Banjaluke bila je 73 kilometra na čas. Na ovoj dionici iz smjera Banjaluke čak 80 odsto vozača vozi brzinom koja je veća od dozvoljene, dok 20 odsto njih poštuje propisano ograničenje brzine”, rekli su u AMS RS i dodali da je na toj lokaciji maksimalna zabilježena brzina kretanja vozila iz smjera Prijedora iznosila čak 157 kilometara na čas. U AMS RS kazali su da su lokacije na području naselja Srednja Lamovita i Prijakovci izabrane od strane stručnjaka AMS RS, uz saglasnost i u saradnji sa Policijskim stanicama za bezbjednost saobraćaja Banjaluka i Prijedor.
“Podsjećamo vozače da je nepropisna i neprilagođena brzina uslovima na putu najčešći uzrok nastanka saobraćajnih nezgoda na putevima RS”, kazali su iz AMS RS. U Udruženju za unapređenje bezbjednosti saobraćaja RS, smatraju da su ovo alarmantni podaci koji moraju da podstaknu nadležne da reaguju. Prema njihovim riječima, vožnja pod tolikim brzinama značajno ugrožava bezbjednost saobraćaja i povećava stepen mogućnosti nastanka saobraćajne nezgode.
Priča koja ruši sve predrasude dolazi iz Prijedora. Sandro Salešević prvi je Rom sa fakultetskom diplomom, koji je zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Dvadesetdvogodišnji Sandro Salešević dobio je svoj prvi posao, inspektor pripravnik u CJB Prijedor,..
Tri godine školovao se na Fakultetu za bezbjednost i zaštitu u Banjaluci, a sada je dobio šansu šta je sve naučio,..
Ponosni dvadesetdvogodišnjak nada se da će postati pozitivan primjer i drugim mladim Romima u Srpskoj.
Šezdesetogodišnja Bosiljka Dojčinović iz Gornje Marićke kod Prijedora poginula je jutros na lokalnom putu Gornja Marićka-Omarska, kada ju je udario autobus "tam 190". Saobraćajna nesreća se dogodila oko 6.20 časova u zaseoku Stojnići, saopšteno je iz banjalučkog Okružnog tužilaštva. Autobusom je upravljao Milenko Stojnić.
Uviđaj na licu mjesta obavio je dežurni tužilac Okružnog tužilaštva u Banjaluci Siniša Vranješ sa ovlaštenim sužbenicima Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Prijedor.
Tužilac je naložio da se preduzmu sve istražne radnje i mjere, kao i potrebna vještačenja kako bi bio utvrđen uzrok saobraćajne nesreće.
Naložena je i obdukcija koja će biti izvršena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske. SRNA
Amerikanac Zak Konrad umro je lepog sunčanog popodneva u Filadelfiji. Bio je 3. jun 2012. i 36.godišnji finansijski analitičar je, kao i skoro svake nedelje, vozio bicikl. U jednom trenutku, osetio je da nešto nije u redu, zaustavio se, skinuo kacigu i srušio se na zemlju. Srce mu je stalo, prestao je da diše. Imao je iznenadni srčani udar.
Statistika mu nije išla na ruku: kako navodi Bi-Bi-Si, svake godine oko 300.000 ljudi u Sjedinjenim Državama doživi srčani udar i većina umre - od onih koji stignu do bolnice, premine između 85 i 90 odsto ljudi.
Konradov slučaj je, međutim, bio bliži "zoni sumraka" nego statističkim šansama.
Hitna pomoć prvo ga je prebacila u lokalnu bolnicu, ali je medicinska ekipa zaključila da on nije tipična žrtva srčanog udara, te nisu bili sigurni kako da mu posle oživljavanja pomognu na najbolji način i održe ga u životu.
Konradova supruga, lekar, setila se da je čula za centar u kojem istražuju načine oživljavanja, na obližnjem Univerzitetu Pensilvanija, pa je insistirala da njenog muža brzo prebace tamo.
Primljen je u univerzitetsku kliniku, a doktor Bendžamin Abela preporučio je 24-časovni tretman hlađenja, kako bi se minimizirala upala i usporio metabolizam - a to su, kako navodi BBC, dve komponente koje su izgleda ključne da bi se telo oporavilo od veštačkog oživljavanja.
Konrad je potom nekoliko dana bio u indukovanoj komi, primajući post-infarktnu terapiju...Preživeo je i oporavio se.
Šta ako je pacijent "malo mrtav"
Slučajevi poput Konradovog pomažu lekarima i istraživačima da napreduju ka krajnjem cilju - da zaustave i preokrenu proces umiranja.
- Kad ste "sveže" mrtvi, vaš mozak nije obavezno nepovratno oštećen. Moraju da se dese i telesna i moždana smrt da bi se reklo da ste zaista mrtvi - objašnjava profesor medicine iz Njujorka Sem Parnija.
Kako navodi BBC, nova znanja i tehnologije izmeniće naše viđenje o prirodi smrti, a istraživači sve više shvataju i prihvataju da smrt nije pitanje jednog trenutka, već proces. Drugim rečima, čovek ne umire odjednom. Čak i ako stane srce, telo može ostati živo satima, a neki delovi tela i danima.
Kako kaže profesor Abela, u nedostatku boljih izraza, mrtvi se mogu podeliti na "malo mrtve" i "veoma mrtve"...a između su oni koji "još nisu skroz mrtvi".
Matične ćelije žive u leševima do čak 17 dana
Danas, skoro 95 odsto umrlica koriste trenutak prestanka rada srca kao tačno vreme smrti. I, kroz istoriju, to je uglavnom bila ispravna pretpostavka.
Šezdesetih godina prošlog veka, međutim, istraživači su počeli da preispituju tu pretpostavku. Veštačkim oživljavanjem ponovo je uspostavljan rad srca pacijenata, ali verovalo se da je rok za to pet minuta - pre nego što prestane protok krvi kroz mozak.
- Učili su nas da imamo pet minuta nakon što srce stane. Sad znamo da je to prevaziđeno i da moždane ćelije ne umiru odmah - kaže Parnija.
Istraživači sada razumeju da ćelije i organi, svaki za sebe, imaju "sopstvene smrti", i da umiranje traje satima, čak danima. Matične ćelije žive u leševima do čak 17 dana, ukoliko ne dođu u dodir sa kiseonikom, navodi se u jednoj studiji iz 2012.
Pretpostavlja se da ako osoba ne reaguje na oživljavanje 20 minuta, pola sata, da verovatno neće doći do stvarnog oporavka, čak i ako oživljavanje uspe, već će pacijent završiti vegetirajući. Ipak, ne zna se tačan rok za umiranje.
Bila mrtva četiri sata, oživljavana šest sati i - preživela
U neverovatnom slučaju iz 2011, žena je u Japanu pokušala da izvrši samoubistvo, otišla je u šumu i popila celu bočicu tableta za smirenje. Sledećeg jutra, telo je otkrio prolaznik. Kad je došla hitna pomoć, telesna temperatura bila joj je 20 stepeni, nije imala puls i nije disala.
Pokušaji da ponovo pokrenu njeno srce nisu uspeli, ali su je doktori ipak - umesto u mrtvačnicu - smestili u bolničku sobu i priključili na mašinu koja vrši funkcije pluća i srca i predstavlja standardnu medicinsku opremu u klinikama u Japanu. Nekoliko sati kasnije, srce je ponovo zakucalo.
Ispostavilo se da je niska temperatura u šumi sprečila smrt njenih ćelija, pa je - iako naizgled mrtva čak četiri sata, a onda oživljavana još šest - ipak preživela.
Tri sedmice kasnije, napustila je bolnicu oporavljena. Danas, ona je udata i nedavno je dobila bebu. Drugde u svetu, hitna pomoć bi je jednostavno proglasila mrtvom, primećuje njujorški profesor.
Kombinacija novih metoda - čija su dva ključna koraka pokretanje srca i hlađenje tela, kojim se telo uvodi u vrstu "hibernacije" da bi se zaustavilo umiranje ćelija i stabilizovale funkcije tela - povećala je procent preživljavanja sa 26 na 56 odsto, navodi se u jednom norveškom istraživanju iz 2007.
Glavno pitanje na koje istraživači još nemaju odgovor je koliko bi pokušaji oživljavanja trebalo da traju.
Kralj noževa u Srpskoj Milan Gnjatović (28) zanat je ispekao i usavršio ga do te mere da je daleko najbolji u toj oblasti za samo četiri godine. Prijedorski saobraćajni tehničar, koji radi kao otpravnik vozova u „Železnicama RS“, tada je iskovao prvi ručno rađeni nož, i to posle brojnih pokušaja.
Posle je sve išlo mnogo lakše, a Milan je u međuvremenu toliko napredovao da svako kome je potreban kvalitetan ručno rađeni nož dolazi kod njega jer zna da kupuje nešto što može da traje decenijama.
Milanovi poznanici kažu da ih njegov napredak uopšte ne čudi. Dok su oni skupljali sličice fudbalera, on je bio kolekcionar noževa, kojima se divio i u njima video što drugi nisu mogli ni da zamisle. Prijedorski majstor i danas smatra da svaki nož „ima svoju priču“. U to se, kaže, uverio više od 50 puta. Odnosno svaki put kad je izradio nož.
Svaki nož ima svoju priču Iako je za neupućene proces izrade relativno kratak, pošto traje nekoliko dana, Milan tvrdi da bez mnogo truda i ljubavi nema ni kvalitetnog noža.
- Svaki nož je unikatan i ima svoju priču. To ne važi samo za one koje radim za sebe, već i za noževe koje po narudžbi kujem za kuvare i mesare. Kod mene dolaze i lovci i ribolovci, kojima su potrebni kvalitetni noževi, a ne oni koji se tako zovu iako njima ni hleb ne može da se iseče – kaže Gnjatović, kome u radu pomaže prijatelj koji je završio školu za obradu plemenitih metala.
Milan ističe da je nepojmljivo koliko su ljudi, a posebno potrošači neupućeni u noževe. Takvi noževi u sebi imaju leguru cinka, pa ih zbog toga nazivaju nerđajući. Ipak, rđu ne treba potcenjivati. Čelik koji rđa je garant kvaliteta, a nož koji u sebi ima cinka je mekaniji i manje kvalitetan od ručno kovanog noža, koji može da traje decenijama ako se pravilno održava – objašnjava Gnjatović.
Da izrada kvalitetnog noža nije igrarija, već se graniči sa umetnošću, potvrđuje i tržište razvijenih zapadnih zemalja. Tamo, na primer, ručno kovani nož od specijalnih materijala dostiže za nas nezamislivu cenu od 30.000 evra. U Srpskoj i okruženju noževi su kudikamo jeftiniji.
- Zadnji bovi nož koji sam uradio, na Zapadu ne može da se kupi ispod 800 KM, a ja sam ga prodao za 250 KM. Inače, moj najskuplji nož je koštao 400 KM. Rađen je po narudžbi. Na sebi je imao grb Prijedora i za njega sam izradio specijalnu drvenu kutiju – otkriva Milan, ponosan na činjenicu da su njegovi noževi završili kod probirljivih kupaca u Austriji, Švajcarskoj, Nemačkoj i Švedskoj.
Fanatik iz Prijedora ni po koju cenu ne želi da odustane od hobija koji je u međuvremenu prerastao u fanatičnu ljubav. U tome ne može da ga spreči ni oskudica materijala, zbog čega se dovija da dođe do osnovnih sirovina za posao. Najteže mu je da nabavi leguru čelika za kovanje noževa. To zvuči apsurdno, pogotovo što prijedorska opština praktično leži na železnoj rudi.
- Čeličnih legura u svetu ima oko četiri hiljade, a samo 12 je pogodno za izradu noževa. Švedski čelik ATS 34 nabavljam preko prijatelja iz inostranstva ili obilazim otpade, gde uzimam odgovarajuće komade čelika sa, na primer, motornih testera. Zatim to varim, kujem, kalim na ogromnim temperaturama do tačke topljenja, otkivam, termički obrađujem, određujem tvrdoću i spajam. Bolji bi bio jedino japanski čelik tamahagane, ali on ne može da se kupi nigde u Evropi – ističe Gnjatović.
Otvara prvu radionicu u BiH Kralj noževa otkriva i kako se meri njihov kvalitet. Rešenje rebusa je, kaže, veoma jednostavno.
- Većina noževa može da seče papir. Međutim, prava oštrina se proverava na ženskoj vlasi kose. Neki moji noževi su toliko oštri i ispolirani da na minimalan dodir presecaju žensku dlaku. Oštrica takvog noža ne sme da se dira prstima, jer seče do kosti – ističe Milan, koji planira da uskoro otvori i prvu radionicu za kovane noževe u BiH.
- Potrebno mi je 10.000 maraka. Toliko para nemam iako svaki moj nož lako nađe put do kupca. Danas je teško pokrenuti biznis, jer su za to neophodni investitori.
Zato sam otvoren za razgovore sa potencijalnim ulagačima pošto trenutno radim u staroj prijedorskoj kovačnici. Osim toga, koristim alat koji nije najadekvatniji. Svako ko dođe može da se uveri da radim kvalitetno. Da je otvaranje radionice pun pogodak svedoči činjenica da se jedina dva prava majstora za ručnu izradom noževa nalaze u Italiji i Nemačkoj – tvrdi Gnjatović.
Ljudi traže krstaške mačeve i one koje su videli na filmu Gnjatović pravi i drške za noževe od kože, plastike, gume, roga i drveta.
- Trenutno za korice koristim drvo izvađeno sa dna Sane, koje ima izuzetne boje. To drvo je lagano, trajno i tvrdo – objašnjava Milan.
On otkriva da kod njega dolaze brojni zaljubljenici u noževe, ali najčešće sa nerealnim zahtevima. - Jedni traže krstaške, a drugi mačeve iz filmova. Za sada ih odbijam, jer mi za takva sečiva treba veća peć i jače temperature – kaže Gnjatović. Press RS
Nakon dojave da je s gradskog mosta u Prijedoru jutros oko osam sati u rijeku Sanu skočio nepoznat muškarac, vatrogasci su pola sata kasnije i stotinjak metara nizvodno, na obalu u naselju Stari grad iz vode izvukli tijelo utopljenika. Kod nesretnog čovjeka pronađena je vozačka dozvola na ime R. Z. (59) iz Tomašice kod Prijedora. Samoubistvo utapanjem potvrdila je i Nikolina Balaban, načelnik odjela patologije bolnice „Dr Mladen Stojanović“ u Prijedoru. Motiv samoubistva nije poznat, a uviđaj je obavila policija iz Prijedora.
Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Radislav Jovičić i gradonačelnik Prijedora Marko Pavić ozvaničili su danas početak rada Centra javne bezbjednosti Prijedor, čime je ovdašnjoj policiji vraćen rang koji joj je ukinut 31. oktobra 2001. godine. Ministar Jovičić je naveo da se područje koje pokriva novi CJB u velikoj mjeri naslanja na granicu sa Evropskom unijom, odnosno Hrvatskom, te da očekuje od načelnika i njegovih saradnika da uspostave veoma dobru saradnju sa lokalnim zajednicama i graničnom policijom i posvete pažnju borbi protiv organizovanog i prekograničnog kriminala. "Budući da je i gradonačelnik Pavić više puta isticao da je ovo `najmultietničnija` sredina u BiH, u skladu sa tim i sa generalnom politikom Vlade i predsjednika Republike Srpske u rješavanju pitanja `Sejdić-Finci` potpisali smo rješenje sa jednim pripadnikom romske nacionalnosti koji će ovdje odrađivati pripravnički staž, a koji je završio Fakultet bezbjednosti u Banjaluci", dodao je ministar Jovičić. Načelnik CJB Prijedor Vojislav Pelkić rekao je da će ovaj CJB pokrivati grad Prijedor i opštine Kozarska Dubica, Novi Grad, Kostajnica, Oštra Luka i Krupa na Uni i da će, po sitematizaciji, koja je od danas zvanično na snazi, brojati 630 radnika. Gradonačelnik Prijedora Marko Pavić izjavio je da današnji čin znači da je bilo dovoljno argumenata da se realizuje davnašnja ideja da se u gradu na Sani ponovo formira CJB. Smatram da će to zbližiti grad i opštine prijedorske regije i da će se poboljšati bezbjednost ljudi i imovine i nivo ljudskih prava na ovom prostoru. Očekujem da će ovo biti početak stvaranja jedne ekonomske regije šest lokalnih zajednica čiji će stanovnici lakše realizovati viziju o razvoju i da ćemo zajednički lakše prihvatiti kriterijume EU", naglasio je Pavić. Za zamjenika CJB Prijedor imenovan je Stevo Tomčić, za načelnika sektora policije Sretoja Vujanović, a za načelnika sektora krim policije Radomir Dukić.
Kablovski operateri u BiH u svom programu ne smiju više reemitovati program Nove TV, odluka je koju je donijela Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK).
Podsjetimo, Nova TV je prošli mjesec uputila službeni dopis na adrese bh. kablovskih operatera i nadležnih regulatornih agencija, u kojem je tražila da se zabrani reemitovanje njihovog programa na području BiH.
RAK je u proteklom periodu razmotrio pristigli zahtjev te ovih dana na adrese svih nosilaca Dozvole za distribuciju audiovizuelnih medijskih usluga poslao ažurirani ankes Dozvole koji ne sadrži Novu TV.
Kako nosioci dozvola smiju distribuirati samo ono što je u aneksu, obavezni su odmah prekinuti emitovanje programa Nove TV.
"Ukoliko nosioci dozvola ne postupe u skladu sa novim ankesom, odnosno ne prekinu distribuciju programa Nove TV, Agencija će izvršiti monitoring te, ukoliko bude potrebno, postupiti u okviru nadležnosti iz Zakona o komunikacijama. U slučaju nepoštivanja odredbi Pravila, Agencija može izreći sankcije od upozorenja do novčane kazne. Zakon o komunikacijama propisuje izricanje novčane kazne do 150.000 KM", kazala je portparol RAK-a Amela Odobašić.
Pravni zastupnik Asocijacije kablovskih operatera (AKOP) BiH, Vlado Slišković, u izjavi za Klix.ba kaže da oni trenutno pregovaraju s hrvatskom televizijom preko pravnog zastupnika u BiH.
"Održali smo sastanak i usaglasili koje nam dozvole trebaju od Nove TV, sada čekamo njihov odgovor. Od njihovog odvjetnika smo saznali da Nova TV ima interes da emitira svoj program u BiH i nadamo se da će ovo pitanje konačno riješiti", ističe Slišković.
AKOP je prava na reemitovanje programa na području BiH pravdao ugovorima s AMUS-om i agencijom za zaštitu autorskih prava AGICOA-om. No, Nova TV je u svom dopisu stavila do znanja da nisu opunomoćili AGICOA-u, kao ni bilo koje drugo udruženje registrovano za kolektivno prikupljanje autorskih prava, da ista štiti na području BiH, kao ni na bilo kojoj drugoj teritoriji.
